Posloprimci
Poslodavci
Psihološka sigurnost jedna je od onih tema o kojima se rijetko govori izravno, a prisutna je u svakom kolektivu, bilo da postoji, bilo da nedostaje. U zdravstvu i farmaciji, gdje su radni dani intenzivni, timski rad neizbježan, a odgovornost visoka, osjećaj sigurnosti da možemo reći ono što mislimo, bez straha od posljedica, temelj je dobrog rada.
Pod pojmom psihološka sigurnost podrazumijeva se radno okruženje u kojem zaposlenici osjećaju da mogu slobodno iznijeti mišljenje, priznati pogrešku, postaviti pitanje ili izraziti zabrinutost. Bez da ih se posrami, ignorira ili kazni. To ne znači da svi uvijek moraju biti u pravu ili se slagati, već da je dozvoljeno i poželjno otvoreno komunicirati.
Zdravstvo bez šutnje
U praksi, to znači da medicinska sestra može upozoriti liječnika ako uoči nešto neuobičajeno, bez da strepi od toga kako će njezina primjedba biti primljena. Ljekarnik u javnoj ljekarni smije priznati da nije siguran u interakciju između dva lijeka i bez nelagode potražiti drugo mišljenje. Mlađa specijalizantica može iznijeti prijedlog pred starijim kolegama, znajući da neće biti ismijana ili ignorirana.
U hrvatskom zdravstvenom sustavu, u kojem često prevladava hijerarhijska struktura, a pritisci svakodnevnog rada sve su veći, ovakve situacije nisu uvijek pravilo. Prešutimo jer se bojimo “kako će to zvučati”, jer “nismo mi ti koji odlučuju”, ili zato što znamo da su prije nas neki pokušali i nisu dobro prošli.
Ipak, šutnja može imati ozbiljne posljedice. Kada djelatnici skrivaju pogreške iz straha, kad ne pitaju jer ne žele ispasti neznalice ili kad trpe mobbing jer “tako je oduvijek”, posljedice osjećaju i zaposlenici i pacijenti. Psihološki nesigurno okruženje smanjuje učinkovitost tima, povećava stres, potiče burnout i najvažnije, povećava rizik za pacijente.
Odgovornost lidera, ali i svakog pojedinca
Iako odgovornost za stvaranje psihološki sigurnog radnog mjesta najčešće pada na voditelje timova – šefove odjela, glavne sestre, ravnatelje i voditelje smjena – svi članovi kolektiva imaju svoj udio u tome. Svaki put kad nekome damo podršku, slušamo bez upadanja u riječ, priznamo vlastitu pogrešku ili ohrabrimo mlađeg kolegu da se izrazi, činimo malu, ali važnu promjenu.
Način na koji voditelji reagiraju u kritičnim situacijama posebno je važan. Ako nadređeni pred timom omalovažava kolegu, zatraži mišljenje, ali ga zatim ignorira, ili reagira na pogrešku ljutnjom;šalje jasnu poruku da nije sigurno govoriti otvoreno. S vremenom, tim postaje tiši, distanciraniji i skloniji greškama koje se ne priznaju.
S druge strane, kad lideri otvoreno priznaju svoje slabosti, potiču povratnu informaciju i aktivno uključuju sve članove tima u donošenje odluka, grade povjerenje. I to povjerenje postaje temelj sigurnije i kvalitetnije skrbi.
Mit o “mekim temama”
Psihološka sigurnost se često pogrešno smatra “mekanom temom” koja nije bitna za “prave” izazove u zdravstvu. No brojne međunarodne studije pokazuju suprotno: timovi s visokom razinom psihološke sigurnosti imaju manji broj kliničkih pogrešaka, bolju suradnju, višu razinu zadovoljstva pacijenata i manji rizik od profesionalnog sagorijevanja. U farmaceutskom sektoru, gdje komunikacija između ljekarnika, pacijenata i drugih zdravstvenih djelatnika mora biti jasna i precizna, psihološka sigurnost osigurava da se informacije prenose točno, bez prešućivanja i straha.
Osjećaj da možemo postaviti “glupo pitanje” često je presudan trenutak u prevenciji pogrešaka.
Kako to izgleda u praksi?
Neke zdravstvene ustanove u Hrvatskoj već uključuju treninge komunikacijskih vještina, edukacije o vođenju timova i kulture povjerenja. No mnogo toga još počiva na osobnoj inicijativi pojedinaca. Male promjene u svakodnevnim interakcijama mogu imati velik učinak. To podrazumijeva aktivno slušanje, iskrena zahvalnost za trud, normalizacija učenja iz pogrešaka i jasna pravila ponašanja bez pasivne agresije. Sve to čini radno okruženje psihološki sigurnijim.
Psihološka sigurnost nije ideal koji se dostiže preko noći. Ona se gradi postepeno. Kroz povjerenje, otvorenost i kontinuiranu spremnost na učenje. U sustavu koji se mijenja, koji je opterećen izazovima, ali i pun stručnih, predanih ljudi – sigurnost u međuljudskim odnosima može biti snaga koja pokreće pozitivne promjene. Važan uvid u tu temu, kao i uvjetima rada općenito, objavila je Hrvatska liječnička komora u rezultatima istraživanja.
Zdravstveni djelatnici i farmaceuti su svakodnevno izloženi emocionalno zahtjevnim situacijama, kompleksnim zadacima i visokoj razini odgovornosti. A kada se osjećamo slobodno reći što mislimo, bez straha, lakše radimo, bolje učimo i pružamo kvalitetniju skrb.
Kultura šutnje nikome ne koristi. Kultura povjerenja koristi svima.
