Posloprimci
Poslodavci
Rad u zdravstvu je zahtjevan. To znaju svi koji su ikada nosili kutu, uniformu ili radili u ljekarni. Dinamičan tempo, odgovornost za tuđe zdravlje, stalna prilagodba promjenama u sustavu i kronični manjak kadra stvaraju okruženje u kojem se lako dogodi ono što mnogi zdravstveni djelatnici danas osjećaju – burnout.
Burnout u zdravstvu ne znači samo da ste “umorni”. Riječ je o sindromu emocionalne iscrpljenosti, gubitka motivacije i osjećaja neučinkovitosti koji može ozbiljno narušiti i profesionalni i privatni život.
Pandemija kao ogledni primjer
Pandemija COVID-19 bila je iznimno iscrpljujuće razdoblje za zdravstveni sustav, ali i za ljude koji ga svakodnevno nose na leđima. Rad u preopterećenim bolnicama, nedostatak zaštitne opreme, neizvjesnost, smjene koje traju satima bez predaha i stalna izloženost riziku – sve su to faktori koji su dramatično povećali rizik za burnout.
Mnoge medicinske sestre, tehničari, liječnici, farmaceuti i drugi zdravstveni djelatnici tada su prvi put jasno osjetili simptome sagorijevanja: fizičku iscrpljenost koja ne prolazi, emocionalnu ravnodušnost prema pacijentima, nemogućnost oporavka između smjena i gubitak osjećaja smisla u onome što rade.
Pandemija je osvijetlila ono što je u sustavu tinjalo i prije: manjak resursa, ali i manjak brige o mentalnom zdravlju onih koji su na prvoj crti.
U nastavku donosimo nekoliko smjernica kako se bolje zaštititi i dugoročno očuvati vlastito zdravlje.
Prepoznajte kada vam je dosta
Burnout se najčešće javlja postupno. Isprva to može biti samo osjećaj umora koji ne prolazi ni nakon vikenda. Zatim pad koncentracije, sve veći otpor prema odlasku na posao, manjak empatije prema pacijentima ili korisnicima, pa čak i fizički simptomi poput glavobolja, nesanice ili problema s probavom.
Važno je te znakove prepoznati na vrijeme. Nisu svi “faza” koju treba prešutjeti. Ponekad su to jasni signali da vam je potreban predah ili podrška.
Postavite zdrave granice
Zdravstvo često funkcionira po principu “uvijek dostupni”. No kontinuirani prekovremeni rad, preskakanje pauze i odgovaranje na poruke izvan radnog vremena dugoročno narušavaju i zdravlje i učinkovitost. Zdrave granice znače:
- uzeti pauzu kad je to moguće
- završiti smjenu na vrijeme, kad god je to realno
- ne nositi posao kući, barem ne svakodnevno
- tražiti pomoć kad vam je potrebna
Razgovarajte – burnout ne nestaje šutnjom
Razgovor s kolegama može pomoći da shvatite kako niste jedini. Djelatnici u zdravstvu često se nose sa sličnim pritiscima, ali o tome rijetko govore otvoreno. Ako osjećate da vam je teško, normalno je potražiti i stručnu psihološku podršku. U nekim ustanovama dostupne su edukacije ili supervizije za djelatnike. Ako vam je takva mogućnost ponuđena, svakako je iskoristite.
Uložite u oporavak, kad god je to moguće
Možda ne možete na tjedni odmor kad god poželite, ali male svakodnevne navike čine razliku:
- obrok u miru
- kraća šetnja nakon smjene
- vrijeme za sebe bez ekrana
- kontakt s osobama koje vam odgovaraju
Ove aktivnosti možda djeluju jednostavno, ali iz dana u dan mogu znatno ublažiti simptome iscrpljenosti.
Prisjetite se što vam ovaj posao znači
Zdravstvo je poziv, ali to ne znači da morate biti dostupni 24 sata dnevno. Podsjetite se što vas je motiviralo da radite ovaj posao, koje trenutke pamtite kao najvrjednije, i gdje još nalazite smisao u svakodnevnim situacijama, bez idealizacije. Ponekad je dovoljno prisjetiti se jednog zahvalnog pacijenta, riješene krize ili kolege koji vas je podržao kad vam je bilo najteže. Nije uvijek moguće promijeniti okolnosti, ali je moguće mijenjati način na koji se odnosimo prema vlastitom opterećenju.
Briga o mentalnom zdravlju zdravstvenih djelatnika mora biti prioritet, ne samo u kriznim razdobljima, već svakodnevno. To nije sebičnost, već odgovornost. Jer zdrav sustav počinje sa zdravim ljudima.
Ako ste poslodavac, zapitajte se: što mogu učiniti da moj tim ne izgori? A ako ste zdravstveni radnik – ne čekajte kraj snaga da biste potražili pomoć.
